IZ PREDGOVORA

U brojnoj porodici građanskog prava posebno mjesto zauzima pravo obezbjeđenja potraživanja. Pod tim nazivom na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore već nekoliko godina „živi” i posebna disciplina. Naime, u okviru postdiplomskih i doktorskih studija ovog Fakulteta studenti su u prilici da izučavaju raznovrsne garancije potraživanja.
Autor se trudio da na jednom mjestu, čini se po prvi put u našoj pravnoj teoriji, budu prikazane gotovo sve vrste garancije potraživanja našeg građanskog prava (materijalnog i procesnog). Pri tom je uzeta stvarnost našeg pravnog života i ono što je najsavremenije u današnjoj pravnoj teoriji, domaćem i uporednom „garancijskom” zakonodavstvu. U stvari, ovaj rad odiše našom praksom i našom stvarnošću.
Posebno sam srećan što sam u mogućnosti da na ovom mjestu mogu citirati čuvene Bogišićeve stavove saopštene u odredbama člana 871. Opšteg imovinskog Zakonika za Knjaževinu Crnu Goru, kojima se jezgrovito objašnjava pravni položaj neobezbijeđenog povjerioca. Te odredbe glase: „Pravo koje imaš: da ti neko stvar kakvu dade, ili da za te neko djelo ili radnju izvrši, ili da nešto radi tebe i tvoje udobnosti propusti ili ti dopusti: to sve, razumije se, pripada, kao i stvarna prava, tvojoj imovini. Ali, baš da je stvar koju ti dužnik duguje i tvarna po sebi, ona će tek onda postati u istinu tvoja vlaština kad se dug namiri, i stvar pod tvoju ruku i vlast dođe. Dok god dug namiren nije, među tobom i stvarju koja ti je na dugu, nalazi se dužnik, njegova volja hoće li ili neće izvršiti što je dužan. Ti, istina, možeš dužnika sudom goniti da dug namiri, ali tu treba parničenja; treba, ako se dužnik nećka, ili udara s koje bilo strane na dug ili na njegovu zakonitost, da sud i njegove razloge uporedi s tvojim razlozima i dokazima, te da parnicu riješi. Pa, i kad se parnica svrši povoljnom za tebe presudom, još je moguće da ne postigneš ono što želiš, jer se i tada još ne zna hoće li ti stvar o kojoj je u presudi riječ, zbilja do ruka doći, ili će to kakva zapreka osujetiti (na pr. dužnik međutim umre, predigne u daleke zemlje i t. d.).”
Zbog opasnosti od nanamirenja povjerilac obezbjeđuje svoie potraživanje raznovrsnim garancijama, i to ne samo za „dug koji već jest, nego i za dug koji će biti, ili bi tek postati mogao”. Osim toga, garancija „može biti samo za dio kakva duga, i samo pod nekim uvjetima”

A U T O R